DANIJELA ANĐELE NEBESKI
Davno je sunce na tvoj rođendan sijalo,
Dvadeset i dvije godine ostaše tamo…
Život te dade na časak samo,
Što htjede reći, davno si sve,
sve želje naglo se u dušu povukoše, kad vidjeh ledenu te,,, vratiše se,
ne dođoše cilju i žive u…
OOO, srce kao pjevaj…
Al neću i neću da prihvatam da se nesreće događaju,
Nesreću prave ljudi, ne kiša, ne snijeg, ne led, nesreću prave ljudi
Saobraćajna nesreća nije prirodna smrt i ja ne prihvatam i neću, da moram oprostit!!!
A tvoje srce je moje, OOO srce kao pjevaj…
sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se
podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio,
onim što više ne postoji.
Ovako se mješaju utvare i život,
pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života."
