TRAGEDIJA PODRINJA


TRAGEDIJA PODRINJA

Možda je ovo pjesma umiranja,
ili neke zaboravljene stvarnosti,
a možda sam ja pjesnik umiruće poezije,
pjesnik koji za tugu živi,
Ili…
Možda je nešto drugačije
u pjesmi ovoj,
bilo kako bilo…
Majci su sina uzeli,
Smrt su posijali, ljudi opaki,
Oči suza su pune.
Od Buljina do Tuzle.
Leš do leša leži,
Cesta je krvava i po njima se gazi,
8000 mrtvih duša,
Na savjesti nose i raku si kopaju.
Bez sina svoga jedinog, ostade,
Majka stara, i njeno je srce
Čemera puno.
Gazili su ih od Buljana do Tuzle,
Za milost ne znadoše.
Već ih onako mlade,
U smrt poslaše,
Da tijelo im se raspada,
Dok im duša u bolu promatra,
Tjelesa mlada, bez traga zločina i kajanja…

Mladima Podrinja
Od
Pjesnika umirajuće poezije
Dana

Komentariši