ISPOVIJEST MAJKE

VRIJEDI LI PRAVO LAŽI… VIŠE OD PRAVA NA ŽIVOT

UČINIŠE ZLIKOVCI SVE…  DA…

UGASE DANIJELI  ŽIVOT…

A TEK ŠTO JE  NASTAO???

 

ISPOVIJEST MAJKE

 

 

Devet  godina lažu zlikovci?

 

Nisam mogla ni zamisliti da je Danijela moja maza, moja mlađa  kćerka, morala umrijeti i prije nego je umrla. ZAŠTO???

 

Jutro 22. novembar 2002. godine, budi me moja maza da se uz kavu ispričamo, kao da je znala da je to njena  poslednja priča koju će mami pričati.

Usput uz priču pakuje torbu, sprema se na put, da vikend provede u Bizovačkim Toplicama, sa svojim zaručnikom Danijelom Pejićem.

Kao i uvijek i to jutro smo pričale o svemu, o njenoj ljubavi, prijateljima, prijateljicama, o izlazcima, ne sluteći da je to kraj našoj priči, da moja maza neće više nikada buditi svoju mamu i uz jutarnju kavu pričati mami o svojoj ljubavi, prijateljima, prijateljicama, o Tati i sestri.

Poljubila me i otišla,  zadnji poljubac maze na maminom licu, ostade vječno, zauvijek.

Otišla je na put bez povratka svojoj kući.

 

24. novembar crni dan moga života, vratila se Danijela u Tuzlu, odvezla svog dragog  Danijela kući i rastala se sa svojim zaručnikom zauvijek, krenula svojoj kući pa svrati kod  svoje voljene prijateljice Ane da izađe sa njom i da zajedno popiju kavu.

Izašle su na Husino u kafić družile se uz kavu kratko oko sat vremena.

Dok su sjedile na Husinu zvala me moja Danijela rekla mi je da se neće dugo zadržati da će sa  Anom popiti  kavu i brzo će kući.

Nikada više ne dođe.

Krenula je odvesti prijateljicu kući, ne dade joj se.

Pođe kući, ali ne stiže.

Zagonetne laži devet godina .

Pile su Danijela i Ana u kafiću, htjela je Danijela poginut bila je pijana, nazdravljala je za svoju smrt!

Kako kažu zlikovci:

 Imala je Danijela  saobraćajni udes, sudarila se na Ljubačama pijana… ali sa kim?

Zasmetalo im je vozilo ispred njih… ali koje?

 Danijelino je vozilo sletilo sa kolovoza… ali zašto?

Nađene su na zadnjem sjedištu… ko ih je našao?

Našla ih je Kovačević Danica i njena mama Ana, tetka voljene Danijeline prijateljice i saputnice Ane, koju  Danijela htjede, ali ne uspjede odvesti kući… našle su ih na zadnjem sjedištu jednu preko druge…

Za tetkom Danicom i njenom mamom Anom ubrzo dolazi i tetak Antić Andrija sa baterijom i on ugleda djevojke kako je rekao na zadnjem sjedištu i prepozna samo njihovu Anu i upita je; Anice boli li tebe šta? a Anica mu odgovara,,, boli me sve!

Tetak Andrija brzo istrča na cestu i zaustavi vozila i njemu dva mladića pomogoše da izvuku iz Danijelinog vozila saputnicu, svoju Anicu i odmah je transportovaše u bolnicu.

A… Danijela ostaje, da je Danicina mama Ana  miluje po kosi i da je pita! boli li tebe mila šta?, a Danijela samo klima glavom ne odgovara?

Klima bespomoćna Danijela glavom uzalud, nema njoj pomoći od milovanja po kosi, umire Danijela u teškim mukama, jer zlikovcima je potrebno da umre? Kazaće nešto Danijela, bolje je da umre…

Šta li?, a  zlikovci nešto rade dok  Danijela bespomoćna umire u mukama i guši u svojoj krvi, bitno je zlikovcima da su spasili onoga koga su trebali da spase, ko je iz njihovog roda, voljena Danijelina prijateljica je na sigurnom u bolnici, njihov rod je spašen, zlikovci ne spašavaju Danijelu jer mora umrijeti, ne pozivaju zlikovci policiju, ne pozivaju hitnu pomoć da se spasi i Danijela, ona mora umrijet, i blagovremeno pružena pomoć neće joj spriječiti smrt, pa zašto bi se zlikovci zamarali pozivajući hitnu pomoć, bolje im je ladno posmatrati kako Danijela bespomoćna umire u teškim mukama i guši se u svojoj krvi , važno im je i treba da umre.

Ne znaju zlikovci, kako je teško umirati u mukama, umirati  sa samo 22 godine života, ne znaju zlikovci za tešku smrt, za tešku muku.

Učinili su zlikovci sve da Danijela ne preživi, nisu joj namjerno pomogli,  namjerno ni hitnu pomoć nisu na vrijeme pozvali, da barem pokušaju spasiti mladi život i Danijeli, da su i njoj barem pokušali pomoći, nisu? jer

 nije Danijela  zlikovačkog roda.

Uložila sam u Danijelu 22 godine ljubavi i odricanja, podizala moju kćer da postane koristan član ovoga  Društvu i zajednice, dobar student, književnik,  pjesnik, uskratili su mi zlikovci budućnost , ubili su Danijelu i ja sam ubijena, prividno živim, Danijela je bila moja budućnost.

Vrijedi li pravo na laži, skrivanje više od života.

Kako dalje…Dišeš, a nisi živ…

 Svakodnevno devet godina gledam zlikovce kako se podrugljivo podsmijavaju, kao uspjeli su… dvostruki udarac zlikovačke  laži, devet godina zlikovci se bore da me ubiju po drugi put, dave me, zabranjuju da nosim bolnu uspomenu, zabranjuju mi da spominjem umrlu kćerku, zabranjuju mi, ubijaju me. Devet godina vodim bitku da objasnim  istinu, da Danijela nije poginula na licu mjesta, kako je to predstavljeno iz Tuzlanskog MUP-a i Tužilaštva, a  tetka Danica je tužilac, prva je vidjela vozilo što je sletilo sa kolovoza, prva je prepoznala svoj rod saputnicu Anu i odmah je uz pomoć tetka Antić Andije transpotovaše u bolnicu, a  njena je mama Ana  milovala po kosi bespomoćnu Danijelu  koja je klimala glavom, koja je  povrijeđena, a bespomoćna umirala u mukama, koja se gušila  u svojoj krvi  više od sat vremena, pred zlikovačkim očima, nisu joj htjeli pomoći nije Danijela iz njihovog roda, iz  roda zlih, Danijela je morala umrijet i prije nego je umrla.

Kako je tetka Danica, prva se našla na licu mjesta odmah se morala naći i u uviđajnoj ekipi, nakon Danijeline smrti, bolje je za tetku Danicu bilo da se nađe u uviđajnoj ekipi, nego da se zvanično izjašnjava izjavom da se prva zajedno sa svojom mamom našla na mjestu gdje se dogodila tragedija, gdje je Danijela bespomoćna više od sat vremena u mukama umirala, ovako ne treba objašnjavati zašto Danijelu nisu zajedno sa Anom poslali u bolnicu i zašto su tek u 23 sata i 50 minuta obavijestili policiju i hitnu pomoć, a što bi i obavještavali odmah hitnu pomoć kad kad je svejedno za Danicu „TUŽIOCA“ bilo i blagovremena pomoć nebi pomogla. Danijela je trebala umrijeti, možda se zato i navodi u izvještajima MUP-a i Tužilaštva da je Danijela poginula na licu mjesta. STRAŠNO, SRAMOTNO!  Danas je Kovačević Danica  tužiteljica u Tuzlanskom tužiteljstvu.

Tada u  uviđajnoj ekipi poslije teške  smrti Danijele Aranđelović Kovačević Danica imala je titulu,  Zamjenika Tužioca!

Ovo je malo moje ispovijesti, ispovijedat ću se dugo, nije čudo što ovo danas pišem na dan ljudskih prava, osvrćući se na temeljno ljudsko pravo „PRAVO NA ŽIVOT“  Boli me što je Danijeli to uskraćeno.

        Boli me što se štite zlikovci, kriminalci, što niko ne nadzire sramotne proizvoljne odluke, što niko ne reaguje devet godina na sramotu Danijela je bila pijana, Danijela je poginula na licu mjesta.

Boli me što se ne osvrću na temeljno ljudsko pravo.

IMALA JE I DANIJELA SA SVOJE 22 GODINE…

„ PRAVO NA ŽIVOT“ 

 

 

Spasenija Aranđelović

Breze 216 Općina Tuzla

Telefon 061 735 167