DAN SEDMI

DAN SEDMI

I bijaše dan sedmi
kad Bog moj umoran pade
na livadu od života mojega
I bi dan
i bi svjetlo
i nestade tame
a bog moj umoran ležaše
na livadi od života mojega
a srce majke nam zemlje
kucaše u jednoličnom ritmu
u ritmu ove pjesme moje
I nestade svjetla
i iščeznu postojanje
čovjeka smrtnika jednog
stoljećima njegovanog
I…
Ugasila se i poslednja svijeća

Daca

Komentariši