Danijela

NIJE LI STRAŠNO ŽIVJETI SA SPOZNAJOM DA JE UPROPAŠTEN JEDAN ŽIVOT, TEK NAKON ŠTO JE I NASTAO?

07.01.2012.

ANĐELI PRAVDE

„ANĐELI  PRAVDE, SPOZNAJA“

Tebi, Anđele, Danijela, koja si bila gorda i ponosita, posvećujem sve ovo neka zlikovci vide, neka se zbog ovoga stide, a kako su samo mogli hladno posmatrati zlikovci da bespomoćna umireš u teškim mukama? Kako su mogli, a da ti mučenice  ne pomognu?

Ne postoji dan bez bola, nema jutra ni noći bez tuge, Danijela mučenice mila, POČIVAJ U MIRU!, počivaj Anđele u nebeskim prostranstvima, a ja ću mama tvoja stalno zlikovcima da šaljem poruke, da molim  boga da si stalno u njima, da ih proganja tvoj dragi lik i ona tvoja mučenice teška muka kad si umirala, kad si uzalud bespomoćna zlikovce molila za pomoć, neka ih proganja što su  tebe Danijela, Anđele nebeski, živu zlikovci proglasili mrtvom, moliću boga da si zlikovcima stalno pred očima, usliši me bože!

Kako su mogli zlikovci hladno posmatrati, ŠTA TO U NJIMA IMA? DA...

Dok pišem suze same niz lice teku, osjećam onu tvoju Danijela mila bol, vapaj  kada si uzaludno bespomoćna tražila pomoć i umirala u teškim mukama i ponovo se pitam kako su mogli, oh kako su mogli, usliši me bože! Danijela je moje dijete, a ne znaše zlikovci,,,

„DA SI DANIJELA I  DIJETE SVAKE MAJKE“

Učiniše zlikovci sve, nisu ti htjeli pomoći da te spase, učiniše da teška i okrutna, smrt prekine tvoju mladost, jecaj, tuga, bol...

Svakog minuta, šesdeset sekundi, mislim na tebe, svakog dana dvadeset četiri sata s tobom u mislima, svake sedmice sedam dana mislim o tebi Anđele nebeski, jednom godišnje tristo šesdeset dana tuga i bol, jednom dnevno dvadeset i četiri sata u mojim mislima si, a u svakom satu šesdeset minuta si samnom,  tri hiljade tristo trideset tri dana pokušavam objasniti, dokazati istinu da si bila živa i da si bespomoćna molila spas, a zlikovci su govorili da si mrtva, jer njima je trebalo da umreš, i do kraja ću slati poruku, bila si živa, nisu ti htjeli pomoći da se i ti  spasiš, neka se zamisle,

 „DA SI ANĐELE  DANIJELA  TI  DIJETE SVAKE MAJKE“

ZAŠTITI ANĐELE DANIJELA  MLADOST, SAČUVAJ IH OD ZLA, ZLA,  KOJE JE UČINJENO TEBI – SAČUVAJ OD ZLA MLADE, TI DANIJELA ANĐELE NEVINI,   A ZLIKOVCIMA STALNO U MISLI DOĐI, NEKA IH PROGANJA TVOJ MILI LIK  I TVOJA MLADOST, NEKA SU UZ NJIH PRISUTNE STALNO TVOJE MOLBE ŠTO SI IH UZALUD MUČENICE  BESPOMOĆNA MOLILA ZA SPAS...  

„POČIVAJ U MIRU DANIJELA,  ANĐELE NEBESKI“

 

SPOMEN OBILJEZJE
SPOMEN OBILJEZJE


03.01.2012.

NEKAŽNJENI ZLOČIN PODSTIČE NOVI!!!

TEKST JE NASTAO PREMA KRIVIČNOJ PRIJAVI, PREDATOJ KANTONALNOM TUŽILAŠTVU!"
PRILOZI KOJI SE POMINJU OVDJE, DOSTUPNI SU TUŽIOCU...

NEKAŽNJENI ZLOČIN PODSTIČE NOVI!!!


U noći između 25. na 26. 04. 2010. godine u moju porodičnu kuću je nasilno ušao moj komšija Marjanović Andrija zajedno sa svojom suprugom Jasminom.
Između jedan i pola dva sata poslije pola noći, u snu sam osjetila gušenje, tj, davljenje.
Grcala sam, otimala se, uzalud Andrijine ruke su bile čvrsto stisnute oko moga vrata uz podizanje od kreveta prema plafonu.
Sva izbezumljena sam se otimala bezuspješno, a moj suprug ga je molio i vukao za vindjaknu da ga odvoji od mene uzaludno, zatim me je Andrija Marjanović bacio sa kreveta na fotelju preko stola.
Zatečena sam prestrašena bez imalo snage iz sna, drhtala sam na fotelji ne znajući spavam li ja ili sam budna, šta se događa...
Uslijedila je bujica psovki, uvreda, prijetnji, Andtija je divljao, psovao mi majku srbsku, tražio je od mene križ, prijetio je da će mene zaklati, da će mi zaklati porodicu, imenovao je moju djecu, da će zaklati moju kćerku Mirsadu, zeta Nermina, UNUČAD Nerminu i Armina Kurbašić, da će nas popaliti, otići će kući i donijet kanister sa benzinom i da će nam zapaliti kuću i mene u njoj, ruke mi uvrtao da ih slomi. Strašno, ali mnogo gore od toga, što sam napadnuta i praktično bila na ivici smrti, je činjenica da je onako pod uticajem alkohola i očito ne razmišljajući mnogo, Andrija nagovjestio šta je uzrok njegovog upada i napada na mene.
Pomenuo je Danijelu, moju kćerku, koja je bespomoćna umrla 25.11.2002. godine, pod još nerazjašnjenim okolnostima, a u cijelom događaju je imao udjela i Andrija.
Naime, tom prilikom Andrija  je svojim vozilom pratio Danijelu i u zapisnik izjavio da nije vidio nista, niti nesreću niti vozilo, niti nekoga drugog na cesti...
Jos uvijek u šoku i iznenadjeni zbog tog napada i nemajući vremena da o njegovim uzrocima, razmišljam na razborit način, pitala sam ga, da mi objasni, šta se desilo, zašto sada pominje nesreću  i smrt  moje kćerke Danijele Aranđelović???
"ŠTA SE TO DESILO TE NOĆI, ZNAŠ LI NEŠTO O TOME?" - pitala sam ga...
"ZNAM SVE, ALI NEĆI NIŠTA DA TI  KAŽEM!" - odgovorio mi je...
Ne očekujući takav odgovor, bila sam iznenađena, već tada sam shvatila da je u pozadini napada na mene nešto mnogo gore, ali tek kasnije razmišljajuči o tome i svim događajima vezano za nezgodu i smrt  moje ćerke Danijele, došla sam do nekih novih saznanja.
Naime tih dana napadač, Andrija Marjanović je tvrdio da ništa od događaja nije vidio. Niti nesreću ni automobil moje kćerke, čak niti bilo koje drugo vozilo, a to je istakao i u svojoj izjavi, koja je u prilogu.
Nadalje je danima pričao, da su djevojke pile, citiram, "POPILE SU JOŠ PO 3 ŠPRICERA", te da je Danijela imala namjeru da se ubije, i nazdravljala za svoju smrt...
Kasnije se ispostavilo da je alko test , odnosno analiza krvi, povrijeđene djevojke, saputnice u vozilu, Ane Kovačević, pokazala da nema tragova alkohola, a iako je pri obdukciji vještak uzeo uzorak krvi i Danijeli za alko test, nikada nisam dobila podatke da je to i urađeno.
Osnovano  sam sve ove godine i sumnjala da je ta analiza izvršena, ali kako nije dala potvrdu za vožnju pod uticajem alkohola, koja je nezvanično pominjana za uzrok nesreće, podaci o tome su sakriveni.
Postoji osim tog zvaničnog dokumenta, koji dokazuje da nije tačna njegova tvrdnja da su djevojke bile pijane i izjave više osoba, koje to osporavaju. Takođe niko drugi nije čuo bilo šta od onoga, što je Andrija pričao, pa ni Ana Kovačević. koja je cijelo veče bila sa Danijelom.
Bolno je bilo za mene i za cijelu porodicu, da čujem takve priče, uz svu već postojeću bol i tragediju, prouzrokovanu, smrću moje kćerke Danijele.
No, tada sam očekivala od nadležnih organa, da će riješiti slučaj i dati odgovore na sva pitanja, prije svega, koje je vozilo uzrok tragedije, a u svom iskazu ga jasno opisuje saputnica, Kovačević Ana. Kako je vrijeme prolazilo i stigla potvrda da Ana, nije bila pod uticajem alkohola, prestalo se i sa pričama o tome, tako da su sve one tvrdnje Andrije neposredno po nesreći, ostale u sjeni i o njima nismo mnogo razmišljali.
Sada poslije napada na mene i pokušaja ubistva davljenjem, te samim postupcima i objašnjenjima Andrije za taj postupak, postaje sve jasnije da on ima neka saznanja o nezgodi i smrti moje kćerke, a lažna izjava data policiji i pričanje onih neistinitih priča, ukazuju i da je na neki način odgovoran za nesreću ili za neukazivanje pomoći Danijeli, koja je više od  sat vremena bespomoćna krvarila u automobilu, dok su saputnicu Anu Kovačević, odvezli odmah  u bolnicu.
Osnovano sumnjam da je tada počinjeno više krivičnih djela, od strane više izvršilaca.
Prije svega odgovornost je na Danici Kovačević, koja je prva došla na lice mjesta. Ta činjenica uopšte nije pominjana niti u jednom zvaničnom dokumentu, a budući da je praktično prvi svjedok, morala je dati izjavu o tome šta je vidjela.
Očito je htjela sakriti tu činjenicu, budući da je čim je zaustavljeno prvo vozilo, njime transportovana saputnica  Kovačević Ana, sa kojom je u bliskom srodstvu. Po podacima istražnog sudije, nesreća se dogodila oko 23:10, dok je o tome obavještena policija i hitna pomoć telefonom, tek u 23:50, što je cijelih 40 minuta kasnije.
Postavlja se pitanje šta se dešavalo za svo to vrijeme, zašto niko nije ukazao pomoć Danijeli. Očito je odluku o tome donijela pomenuta Danica Kovačević, jer je svoju blisku srodnicu Kovačević Anu , odmah uz pomoć Antić Andrije takođe svog srodnika pomogla  transportovati u bolnicu. Izgovor za nepružanje pomoći Danijeli, je bio kako su mislili da joj je povrijeđena kičma. Vjerujem da je to laž, a čak i kad bi bila istina da je postojala ta sumnja, to ne objašnjava zašto  nije pozvala telefonom hitnu pomoć, a ni policiju.
Budući događaji će pokazati da su za to postojali razlozi...
Vrlo brzo je na lice mjesta izašao i Antić Andrija,  pomenuti srodnik Kovačević Danice i povrijeđene saputnice Kovačević Ane, a koji je takođe cijelo vrijeme bio uz Danicu Kovačević. Oni ne samo da nisu ukazali pomoć unesrećenoj Aranđelović Danijeli , nego su učinili sve da Danijela  umre usljed gubitka krvi. Obavijest policiji je poslao tek 40 minuta od nesreće, policajac, (tada van dužnosti) ????????.
Andrija Marijanović, koji je vozio iza djevojaka i ništa nije vidio, kako tvrdi u svojoj izjavi, vratio se kasnije na lice mjesta, saznao je šta se desilo kada je ugledao policiju sa rotacijom. To jutro oko 3 sata  me je obavijestio o nesreći, a ni tada niti nekoliko narednih dana nije vozio svoj automobil, golf crvene boje???  U prilogu je nalaz i mišljenje vještaka Lekića, koji je ustanovio da na vozilu kojim je upravljala Danijela, postoje  tragovi crvene boje.
Niko dakle od istražitelja nije pregledao vozilo osobe koja je bila iza njih, a isto se danima ne pojavljuje, dok je na udarenom vozilu pežo trag crvene boje.
Vještak Lekić je svoj nalaz bazirao na izjavi svjedokinje Ane Kovačević, iz čije izjave, koja je u prilogu, proizilazi da je uzrok nesreće, nepoznato vozilo, koje se pojavilo ispred njih i detaljno je analizirao da li bi, odnosno na koji način to vozilo moglo destabilizirati automobil sa djevojkama. U razgovoru sa njim istakao je da su uzroci mogli biti i drugačiji, (izlazak neke osobe ili životinje na asvalt, pa i drugog vozila iz sporednog puta desno, te nekog vozila koje je vršilo preticanje i slično).
Budući da je svjedok i praktični jedini očevidac nesreće, Kovačević Ana nedvosmisleno ukazala na uzrok, u svojoj analizi vještak je obradio samo tu mogućnost, ali je spreman na sudu da predstavi, kako tu tako i opciju u kojoj je do nesreće moglo doći upravo preticanjem nekog drugog vozila. Napominjem, da je svjedokinja izjavila, kako je  Andrija Marjanović, krenuo za njima sa Husina, u isto vrijeme i  u istom smjeru ka Ljubačama.
Osnovano sumnjam da je te noći Marjanović Andrija , neopreznom, obijesnom vožnjom, po čemu je inače poznat, prilikom preticanja, izazvao kontakt sa Danijelinim vozilom, što je ostavilo tragove crvene boje. Vjerovatno instinktivno, poslije bočnog lijevog udara, pokušava se naglim skretanjem volana udesno, izbjeći sudar, što uzrokuje rotiranje i prelazak vozila na drugu stranu kolovoza, kako je i ustanovljeno.
Saznajemo da u razgovorima sa mještanima, Ana Kovačević, sada tvrdi kako se ne sjeća nesreće i toga šta se desilo. Dakle moguće je da je tada Ana , nagovorena od krivca i svoje tetke  Kovačević Danice, da ispriča lažnu verziju, od koje se kasnije moralo odustati, jer je to bio jedini način da se ne pokrene istraga. Tome u prilog govori i činjenica da joj nisu 2 dana saopštili, kako je Danijela podlegla povredama. Tako da nije bila svjesna težine takve laži.
No da li je odgovornost na Ani Kovačević, zbog lažne izjave ili na MUP-u, na pravosudnim organima je  je da ustanovi.
MUP TK –a  je u svom izvještaju upućenom Tužilaštvu, koji prilažem naveo da je zasnovan na materijalnim tragovima na terenu i izjavama očevidaca. Kako je jedini očevidac zvanično Ana Kovačević, a ona je izjavila, da je uzrok nesreći nepoznato vozilo, koje se pojavilo ispred njih, jasno je da je došlo do neke manipulacije. Očito je da je nešto od toga lažno! Ili izjava očevidca ili izvještaj MUP-a TK-a, odnosno službenika koji je sačinio izvještaj, a koji je neko potpisao  ZA  Ivicu  Divkovića.
Takođe bi to objasnilo i odugovlačenje prisutnih, koji su svi rodbinski ili ortački povezani, na neki način, u prijavljivanju nesreće. Svjedok Antić Andrija, je izjavljivao da je pretraživao teren, ne bi li ugledao nekog ko je možda ispao iz vozila. Izgovarao se time da je čuo, kako je još neko sa njima bio u kafiću te noći. Pitanje je od koga je to čuo???
Ako je taj podatak iznijela Ana, onda je rekla i da su tokom vožnje bile samo njih dvije. Danijela vozač, a ona suvozač. Ako naprotiv od nje ili Danijele nije saznao ništa, jer zašto bi mu zaboga u takvom trenutku pričale da li su sa nekim sjedile, ostaje jedina realna opcija, a to je da je to saznao od trećeg lica, vjerovatno uzročnika nesreće i da nije tražio druge unesrećene, nego krivcu pomagao ukloniti tragove njegovog vozila. Tome u prilog govori i njegova lažna izjava da je razbijeno desno staklo, a u prilogu su slike na kojima se to jasno vidi da nije istina.
Takođe u svojoj izjavi ne pominje Antić Andrija da je zatekao Danicu Kovačević uz vozilo, koje je sletilo sa kolovoza. Osnovano dakle sumnjam da su prisutni tada umjesto da transportuju i  Danijelu do bolnice, uklanjali tragove drugog vozila.
Nevjerovatno je da dok Danijela  bespomoćno krvari, vi šetate po okolnom terenu i navodno tražite ima li još neko povrijeđen. I kako biste uopšte pomogli njemu, sve i da ga pronađete, a niste htjeli, onoj, koja svakim minutom gubi krv.

Aranđelović Danijela je umrla i prije nego je stvarno umrla, u izvještaju  MUP-a TK-a, a koji je upućen Tužilaštvu piše da je Aranđelović Danijela „ POGINULA NA LICU MJESTA“ STRAŠNO!!!  ZAŠTO???
Zašto je došlo do takvog razvoja događaja, nema jasnog odgovora, sem da je Danijela znala nešto, što je bilo opasno za nekog. Da li se tu radilo o odgovornosti vozača drugog vozila, a pouzdano se zna da je samo Andrija Marjanović bio tada na cesti, (sam je izjavio da nije sreo nijedno drugo vozilo) ili ima krivice i do nekog drugog, ko je recimo mogao voziti slupani automobil, umjesto Danijele, na pravosudnim organima  je da to ustanove...
U svemu tome veoma je bitna i uloga Danice Kovačević. Ona je dakle kao bliski srodnik jedne od unesrećenih i prva prisutna na mjestu nesreće, potpuno izostavljena iz svih izjava i toka događaja u zvaničnim dokumentima, da bi iste noći bila dio tima koji je izvršio uviđaj. O zakonitosti takvog postupka, ne treba ni trošiti riječi...
No, glavnu riječ u samom uviđaju imao je istražni sudija Ramljak Tomislav.
Neposredno poslije nesreće, u razgovorima sa njim, isticao je da se priča kako su djevojke bile pijane i ako se to potvrdi, Danijela je kriva. To je pričao samo Andrija Marjanović, a analiza krvi saputnice Ane Kovačević to demantuje. Istražni sudija je morao ispitati da li je Aranđelović Danijela bila pod uticajem alkohola i to što je obducent izdvojio uzorke za tu namjenu, ukazuje da je analiza i izvršena, te da je pošto nije bilo potvrde o tome dokument uklonjen.
Važno je istaći da je Andrija Marijanović, koji je pričao, širio  te lažne priče, izuzetno dobar prijatelj sa sudijom Ramljak Tomislavom, te bi bilo kakva istražna radnja oko zbivanja u kojima je učestvovao Marjanović Andrija, podrazumjevala izuzeće sudije Ramljaka...
Važno je i to da je sudija Ramljak pomenuo, kako bi bilo nemoguće pronaći golf miš boje, jer ih ima mnogo na kantonu. Na naše pitanje, otkud sad taj golf, odgovorio je: PA TO SU PRETPOSTAVKE!!!
Očito je dakle da se pomenuti sudija neoprezno izrekao. Ko mu je to mogao dostaviti podatak o nekom nepoznatom golfu takve boje. Logično je samo jedno:
SUDIJA RAMLJAK TOMISLAV JE ZNAO ZA UČEŠĆE ANDRIJE MARJANOVIĆA I NJEGOVOG GOLFA CRVENE BOJE U NESREĆI, TE JE POKUŠAO DA SKRENE PAŽNJU NA VOZILO DRUGE BOJE!
Kako niti jedna verzija, koja je prvobitno smišljena nije dala rezultate, a ponavljam ih:
1) NESREĆU JE PROUZROKOVALO NEPOZNATO VOZILO, PRELASKOM NA STRANU KOJOM SU SE DJEVOJKE KRETALE
2) ZA UDES JE ODGOVORNA DANIJELA ARANĐELOVIĆ, ZBOG VOŽNJE POD UTICAJEM ALKOHOLA
3) ODGOVORNOST JE NA NEPOZNATOM VOZILU NEODREĐENE BOJE
Kako nema dokaza da je alkohol uzrok nesreće, ostaju druge dvije opcije, koje obje podrazumjevaju istragu. Da bi se to izbjeglo, odbacuju se izjave jedinog očevica tragedije saputnice Ane Kovačević i toga uopšte nema u izvještaju MUP-a, tako da je i ne znajući za to tužilac donio odluku da se istraga ne sprovodi...
Na kraju rezimiram ovu moju ispovijest , konstatacijom, da postoje ozbiljne indicije da je vise lica počinilo niz krivičnih djela, od kojih je najteže  SMIŠLJENO UBISTVO  ARANĐELOVIĆ DANIJELE, ne samo neukazivanjem pomoći, nego sprečavanjem i drugih, da to učine, te više radnji usmjerenih ka PRIKRIVANJU TOG UBISTVA i uzroka nesreće. Na kraju je vjerovatno odgovorni, za tu tragediju, pokušao da ubije i mene...

SKRIVANI DEVET GODINA  DANIJELE ARANĐELOVIĆ  „ALKOHOL TEST = 0“
Ova moja ispovijest, za nanošenje tjelesnih povreda i pokušaj ubistva istovremeno donosi i nove dokaze  o smrti Arandjelović Danijele.

Nemili događaj, nasilni  upad u moju kuću i pokušaju da mene u snu u mom krevetu udavi Marjanović Andrija ja  sam uredno prijavila, dala lično izjavu i uz moju izjavu priložila ljekarsko uvjerenje Policijskoj stanici Zapad MUP-a TK-a,  29. 04. 2010. godine i do danas  policija nije ništa poduzela po mojoj prijavi, naprotiv na više mojih zahtjeva da mi se odgovori šta je sa mojom izjavom, dobijam odgovor kako nisam ni donijela ljekarsko uvjerenje i kako se  izvjesni doktor nije izjasnio o povredama, za nepovjerovat!!! Ovo  je najbolji pokazatelj da nekažnjeni zločin, samo podstiče nove zločine!
NEMOJMO DOZVOLITI DA SE ZLOČINI NASTAVE, PRAVDA JE DOSTIŽNA!!!


                                                                         Spasenija Aranđelović
                                                       Breze 216  Kiseljak Tuzla

061 735 167

 

 

 

16.12.2011.

U SJENI LAZI

U SJENI  PODLE LAŽI ANDRIJE MARJANOVIĆA

ALKOHOL TEST = 0

 

U noći 25. – 26. 04. 2010. godine u moju porodičnu kuću ušao je nasilno moj komšija Marjanović Andrija zajedno sa svojom suprugom Jasminom.

Spavala sam, odjednom sam osjetila gušenje, gušila sam se, grcala, otvorila sam oči i ugledala mog komšiju Marjanović Andriju. Njegove ruke bile su čvrsto stisnute oko moga vrata, sva izbezumljena, nejasno mi spavam li ili sam budna, na ivici smrti.

Andrija me je držeći za vrat odizao od kreveta prema plafonu, zatim me je bacio preko stola na fotelju.

Divljao je Andrija, psovao, tražio od mene križ da mu pokažem, pominjao svetu krizmu.

Njegova supruga je sjedila na fotelji i vrišteći uzvikivalaDanijela se ne smije spominjati u našoj kući

Drhtala sam šćućurena na fotelji na koju me je Andrija bacio, sva uznemirena bez imalo snage, a ipak sam čula da njegova supruga spominje Danijelu, moju umrlu kćerku.

Nekako sam kroz plač uspjela Andriju upitati! Pa šta je ovo, šta ovo Andrija znači, znaš li nešto o tragediji, zašto je ona spominje? Andrija je odgovorio znam sve, a neću ništa da ti kažem.

Ja sam plaćući molila Andriju da mi kaže šta on to zna?, zašto mi ne ispriča ako nešto zna o tragediji, zašto je sad spominju, a  Andrija je sve više divljao, psovao mi majku, uvrtao mi je ruke da ih slomi, prijetio da će mene zaklati, da će mi zaklati cijelu porodicu, imenom je navodio moju djecu, zaklaću ti  kćerku Mirsadu, unučad Nerminu i Armina, zeta Nermina Kurbašić, poklaće sve Molušane, govorio da ima kod kuće kanister benzina i da će otići da donese da će nam zapaliti kuću i nas u njoj. Moj suprug ga je molio, vukao ga za vindjaknu pokušavajući da ga odvoji od mene, molio ga da nas napusti, da ide od nas, dosta nam je našeg bola zbog gubitka kćerke, a Andrija je  divljao, psovao, prijetio, tražio križ da vidi, pominjao svetu krizmu, tražeći od mene da mu objasnim šta je sveta krizma, drhtala sam na fotelji na ivici sloma, neznam da li je san ili java, zašto je Andrija došao u kasne sate da mene udavi?  Andriju cijenim i poštujem, Andrija je je vjenčani kum mojoj kćerki Mirsadi i zetu Nerminu Kurbašić, Zašto? Onako slomljena prebirala sam po svojim mislima nisam znala Andrijin razlog upada u našu kuću i napada na mene, da me u snu udavi, a njegova supruga spominje Danijelu, Andrija govori znam sve neću ništa da vam kažem, ponovo sam ga upitala! Pa šta ovo Andrija znači, što sada spominjete Danijelu, ako nešto znaš  zašto nam ne kažeš? Andrija je skakao, prevrnuo sto, pobacao telefone sa stola, ruke mi je uvrtao da ih slomi, prijetio da će nas sve pobiti, poklati, popaliti.

Agonija je trajala dugo, drhtala sam na fotelji, slomljena, na ivici smrti.

Uspio ga je nekako moj suprug namoliti da nas napusti, da odu iz naše kuće, već tada sam znala da je u pozadini napada i pokušaja da me ubije davljenjem nešto mnogo gore, onako pijan divljajući se izrekao... ZNAM SVE A NEČU NIŠTA DA VAM KAŽEM!!!

Drugog razloga i nije bilo, Andriju smo dočekivali u našu kuću kao dragog prijatelja, kao kuma, ne znajući da Andrija nešto krije, nešto zna, a neće da nam kaže.

Znali smo za Andrijine  izmišljene priče o pijanstvu naše kćeri odmah poslije tragedije.

Odmah po saznanju za tragediju i smrti naše kćerke Danijele, Andrija je pričao da je sa prijateljicama Danijelom i Anom sjedio u kafiću na Husinu i da su Danijela i Ana pile, te da je Danijela ispijala piće, govorila da želi poginut, da je uzvikivala hajde živjeli noćas ću poginut. Cijeli grad je prenosio Andrijine priče o pijanstvu, a i istažni sudija Ramljak Tomislav.

Pričao je Andrija i da se dogovorio da će se vidjeti sa Danijelom ispred naših kuća, nakon što Danijela odveze Anu kući na Ljubače, pričao je  da je zajedno sa Danijelom i Anom ustao i da su zajedno krenuli oko 23 sata sa Husina i da je vidio da je Aranđelović Danijela sjela na mjesto vozača, a Ana Kovačević na mjesto suvozača Danijelinog vozila, a on je sjeo u svoje vozilo golf i za njima krenuo, a one su se odvezle brzo tako da ih on nije mogao stići.

Na dužini puta od oko 1400 metara vozilo u koje je rekao da je Danijela sjela na mjesto vozača počinje da se okreće po kolovozu, a Andrija je prošao nije ništa vidio, a dogovorio se da će se vidjeti  sa Danijelom ispred naših kuća, a kaže da je Danijela pila i nazdravljala za svoju smrt.

Kada je vidio da nema Danijele koja se ispred njega odvezla, pokušao ju je nazvati, pa pošto se Danijela nije javljala na telefon Andrija je odlučio da je ide potražit.

Kako je rekao ponovo se sa istim svojim vozilom vratio na magistralnu cestu i otišao je do Anine kuće, te kada je vidio da nisu stigle Aninoj kući, odlučio je da se vrati na Husino, mjesto odakle su zajedno krenuli oko 23 sata.

Pri povratku ka Husino od Anine kuće ugledao je Andrija u blizini kuće broj 12 ? policiju sa rotacijom i saznao šta se desilo.

Dugo se Andrija zadržao čekajući Danijelu ispred naših kuća pošto su zajedno sa Husina krenuli oko 23 sata zajedno i to jedni iza drugih, Danijela  i Ana prve, a Andrija iza njih.

Policija sa rotacijom stigla je oko 00, sati 25. 11. 2002. godine, pošto se zna da  je nezgoda prijavljena istoj policiji u 23 sata i 50 minuta.

Rekao nam je Andrija da je kada je stao na mjestu nezgode,  kada je ugledao policiju sa rotacijom ugledao i hitnu pomoć i medicinari su u tom momentu stavljali povrijeđenu Danijelu u vozilo hitne pomoći i da je Danijela davala znakove života zadnjim trzajima.

Dugo se Andrija Marjanović zadržao čekajući prijateljicu Danijelu ispred naših kuća, kada se zna da je hitna pomoć obaviještena o nezgodi u 23 sata i 50 minuta, vozilo hitne pomoći stiglo je na mjesto nezgode u 00. 25. 11. 2002. godine.

NIJE LI STRAŠNO ŽIVJETI SA SPOZNAJOM DA JE UPROPAŠTEN JEDAN MLADI ŽIVOT, A TEK JE NASTAO?

Andrijinim upadom u našu porodičnu kuću i njegovim pokušajem da mene udavi otvorio se drugi list tajanstvene knjige.

DANIJELA NIKADA NIJE KONZUMIRALA ALKOHOL.

NJEN SAKRIVANI  NALAZ  O ALKO TESTU OBJELODANIO JE ISTINU.

RAZOTKRIO JE ANDRIJINE LAŽI...

Spasenija Aranđelović

Breze 216 Ljubače

Općina Tuzla

Tel. 061 735 167

14.12.2011.

ISTINA

AGONIJA DEVET GODINA...

ISTINA

Kako je zvanično predstavljeno Danijela Aranđelović je imala saobraćajnu nezgodu 24. 11. 2002. godine na magistralnom putu Orašje- Sarajevo, u naseljenom mjestu Ljubače u općini Tuzla?

UMRLA JE  DANIJELA I PRIJE NEGO JE UMRLA?

Te crne nedelje 24. 11. 2002. godine zadesila sam  se  u stanu na Stupinama, zajedno sa mojom starijom kćerkom, zetom, unukom i prijateljima. Nazvala me moja Danijela i obavijestila me je da je stigla iz Bizovačkih Toplica u Tuzlu i da se nalazi sa dragom svojom prijateljicom Kovačević Anom na Husinu, u kafiću, te da se neće dugo zadržavati, popiće sa Anom kafu i ide kući na Ljubače. Ja sam otišla uspavati unuku i sa njom sam zaspala.

U rano jutro oko 3 sata  25. 11. 2002. godine  mene  je probudila moja prijateljica Tomić Amira i saopštila mi je da je Danijela imala udes i da se nalazi u bolnici.

Brzo sam ustala iz kreveta i pojurila napolje.

Odmah ispred zgrade sam ugledala Marjanović Andriju, vjenčanog kuma moje starije kćerke i zeta i  moga prvog komšiju sa Ljubača. Upitala sam ga! Dado sine otkud ti ovdje?

Andrija je slijegao ramenima.

Svi zajedno smo otišli u bolnicu sa dva vozila. Mene su nekako ubijedili da sjednem u vozilo moga zeta, a Andrija je sjeo u moje vozilo koje je vozio prijatelj moga zeta.

Na ulazu u bolnicu bilo je mnogo poznatih i nepoznatih osoba, nisam obraćala pažnju, žurila sam u bolnicu da što prije saznam gdje je Danijela, na kom odjeljenju. Moja prijateljica Amira  Tomić je primijetila Paroka Jozu sa Aninim roditeljima, glasno je komentarisala zašto je došao Parok u bolnicu, nisam se obazirala na Amirino pitanje o Paroku, žurila sam da uđem što prije na vrata bolnice.

U holu bolnice dočekala me je medicinska sestra koja mi je saopštila da je Danijela u šok sobi, te da ne mogu ući dok ne dođe doktor. Ubrzo je stigao doktor i poveo je mene u prijem hirurgije. Ponudio mi da sjednem, ja sam ostala stojeći, odmah me je pitao! Koja mene djevojka interesuje? Dvije su dovežene, ja sam mu odgovorila obadvije, znala sam da je Ana bila u društvu sa Danijelom na Husinu.

Saopštio mi je doktor Anine povrede i rekao nažalost Danijela je dovežena mrtva, nisam mogla  povjerovati doktoru, istrčala sam napolje dozivao me plač starije kćerke, ona je molila boga da joj uzme pola života, pola od Nine, njene kćerke samo da joj Danijela preživi, nije znala  da joj je jedina sestra umrla.

Ja sam prišla vozilu u kojem je moja starija kćerka sjedila i rekla joj gotovo je mila, Danijela je umrla.

Čupala sam kose, pitala Andriju je li istina, Dado sine to nije istina molim te reci mi, a Andrija je govorio jeste istina je, Dana je htjela da pogine, bila je pijana, pitala sam ga pa gdje je to Dado bilo?, a Andrija odgovara, na Ljubačana kod stadiona, Danijela je htjela poginut, ispijala je špricer za špricerom i govorila hajde živjeli za moju smrt, hajde živjeli noćas ću poginut.

I tako skrhanoj od bola od saznanja da je Danijela umrla Andijina priča mi je parala srce, bila je  čudna njegova priča. Dobro sam poznavala moju kćerku Danijelu, znala sam da nikada Danijela nije konzumirala alkohol, Andrijina priča nikako se nije mogla uklopit u ličnost osobe kakva je bila Danijela, nisam tada ni mogla razmišljati čemu je njegova priča o pijanstvu možda poslužila.

Iz bolnice smo svi zajedno otišli našoj kući istim vozilima. Prošli smo pored mjesta gdje mi je Andrija Marjanović ispričao da se desila saobraćajna nezgoda, pošto sam se nalazila u vozilu moga zeta zamolila sam ga da prođe da ne staje na mjestu gdje se dogodila nezgoda, prošli smo, a zetov prijatelj i Andrija su se zadržali.

Stigli smo našoj kući, već su počeli da dolaze prijatelji i komšije, ubrzo su stigli prijatelj moga zeta i Andrija sa mojim vozilom.

Nastavio je Andrija da priča o pijanstvu pred gostima koji su dolazili našoj kući, ko bi od dolazećih gostiju pružio ruku da izjavi Andriji sućut odmah bi mu Andrija ispričao da je Danijela bila pijana.

Ja sam znala da je to laž,  zaleđena sam, nisam smjela da čujem zvono telefona, bojala sam se da me neće neko nazvati i da će mi ponoviti isto što mi je doktor rekao, nisam dozvolila da se prave posmrtnice, bojala sam se dana sahrane, bila sam svjesna, ali u grču, nisam mogla nikako prihvatit da je moja Danijela umrla.

Andrija je konstantno komunicirao sa Tomom (Tomislavom Ramljakom), koji je u našem komšiluku u blizini naših kuća imao vikendicu, koju je Andrija čuvao i održavao i vrlo često su zajedno u toj vikendici pravili druženja i gozbe, vikendicu koju je Andrija prije par godina  i kupio od Tomislava Ramljaka i danas u toj vikendici i živi sa suprugom Jasminom.

Sve informacije koje je Andrija dobijao od Tomislava Ramljaka, mi smo od Andije obavještavani.

Našoj kući je došao i Parok  Jozo da nam izjavi sućut i donio mi je Bibliju, govoreći mi da kada budem mogla da čitam Bibliju, da će mi čitanje Biblije dati smiraj i usput je pričao da su se one sudarile na Ljubačama sa nekim džipom, kada je pomenuo sudar, ja sam ga upitala! Koliko je moja Danijela bila živa? Parok  je odgovorio od prilike sat vremena..., a ja sam Paroka  na to pitala! Da li je nešto Danijela govorila, rekla? Parok mi je rekao jeste, rekla je! rolbanovi đip! Zatim je Parok rekao da ide kući da se malo odmori, umoran je, imao je burnu noć i doćiće ponovo kasnije dok se malo odmori.

Dolazio je Tomislav Ramljak ispred naše kuće i pozivao Andriju da izađe, kada se Andrija vratio u našu kuću, ispričao nam je, da je sudija Tomo došao da potvrdi da je Danijela bila pijana.

Andrija je dočekivao i ispraćao goste i usput svima pričao kako je Danijela bila pijana, slušala sam, ali nemoćna da promijenim Andrijinu priču. Cijelo naselje, grad i šire pričalo je da je Danijela bila pijana i da je imala sudar zato što je bila pijana.

Neki su pričali da im nije ni žao što je mlada Danijela poginula, jer je bila pijana i htjela je poginut. STRAŠNO!

Organizovala se  sahrana za  26. 11. 2002. godine za 14.sati, kako je rekao Parok da se agonija ne produžava. Andrija nam je saopštio da mu je Tomo ( Ramljak Tomislav) javio da će sahrana kasniti zbog obdukcije, konstantno je Andrija odžavao komunikaciju sa Tomislavom ramljakom, a sahrana je i kasnila.

Andrijinom pričom je osramoćena Danijela i cijela porodica iako mi znamo da Danijela nikada nije konzumirala alkohol,  crna mrlja ostala je punih devet godina.

Nakon nekoliko dana poslije nezgode,saznajemo da je naš komšija, Andrijin Tomo ( Tomislav Ramljak ) istražni sudija u uviđaju saobraćajne nezgode? Danijele Aranđelović, a da je Kovačević Danica tetka suvozača, saputnice  Kovačević Ane zamjenik Općinskog Tužioca, KOJA SLUČAJNOST...

Kada sam saznala da je naš komšija Ramljak Tomislav  učestvovao, rukovodio timom uviđajne ekipe zajedno sa zamjenikom Općinskog Tužioca  Kovačević Danicom, odlučila sam da odem u Općinski Sud da porazgovaram sa istražnim sudijom i zamjenikom Tužioca, taj dan nisam našla u sudu komšiju Tomislava Ramljaka, pronašla sam komšinicu, susjedu Kovačević Danicu, ljubazno me dočekala susjeda Danica, izjavila mi je sućut i ljubazno me tješila govoreći! Da trebam biti ponosita na kćerku koju sam imala, da je njoj mnogo žao Danijele, da kada se to desilo, Citiram „Začula sam jaku lupu, moja  mama je pomislila da nam neko obija kuću, a ja sam pogledala kroz prozor, vidjela dva fara i vidjela vozilo koje je sletilo sa ceste, bila sam se već spremala za spavanje, zagrnula sam džemper i brzo smo otrčale do vozila, kad u vozilu na zadnjem sjedištu dvije djevojke jedna preko druge, naša Ana se oglašavala plačući, govorila je, izvucite me! sve me boli!, dotrčao je i komšija Antić Andrija sa baterijom i brzo je zaustavio vozila, i njemu su dva mladića pomogla da izvuku našu Anu i prevezu odmah u bolnicu, a moja mama je milovala drugu djevojku po kosi i pitala je! Boli li tebe mila šta? a ona samo klima glavom lijevo desno, nisam ni znala da je vaša, neko je rekao da je Aranđelović, a ja sam pomisla nije to vaša nisam ni znala da ste se doselili na Breze, al svejedno žao mi je“ Završen citat. Pažljivo sam slušala Danicu šta priča, te sam je upitala; a zašto niste i Danijelu izvukli sa Anom iz vozila i poslali u bolnicu? a Danica je rekla, Citiram „mislili smo da je Danijeli slomljena kičma“ Završen citat. Na to sam se ponovo obratila Danici pitanjem! Pa već ste pomjerili Danijelu izvlačeći Anu, ako su kako si rekla  bile jedna preko druge, Danica je slegla ramenima.

Rekla mi je i to da je svakodnevno išla Tomi Tomislavu Ramljaku da vidi je li stigao zapisnik sa obdukcije da je imala grižu savjesti, možda su mogli i Danijeli pomoći da su je sa Anom izvadili iz vozila i poslali u bolnicu, ali kad je vidjela zapinik rekla mi je; Citiram:  „SVAKAKO BI DANIJELA UMRLA I DA SMO JOJ POMOGLI“...

Zamolila sam Danicu da ako je moguće dobijem fotokopiju dokumentacije o saobraćajnoj nezgodi, i  obećala mi je kada bude kompletirana može, donijeće sama našoj kući  i mome suprugu kako je rekla Boži doći izjaviti sućut.

Nikada Danica nije došla našoj kući da mom suprugu izjavi sućut, ni da donese obećanu kopiju spisa o saobraćajnoj nezgodi naše kćeri, naprotiv poslije kada sam dolazila u sud da pokušam dobiti fotokopiju spisa Danica je izbjegavala susrete samnom, usmjeravala me na svoju šeficu.

Zajedno sa mojim zetom sam otišla i kod našega komšije Ramljak Tomislava istražnog sudije u Općinski Sud.

I komšija Tomo Ramljak nam je izjavio saučešće i govorio da je njemu  žao Danijele posebice što  je Danijelu viđao u komšiluku kada je dolazio na Breze u svoju vikendicu.

Započeo je istražni sudija Ramljak Tomislav sa pričom. Citiram „Priča se da su djevojke imale sudar sa golfom dvojkom miš boje, i da je vozač pobjegao, a na kantonu tuzlanskom  dvadeset hiljada golfova dvojki, ko će ga sad pronaći, na to ga je moj zet Nermin upitao! Da li je Danijelino vozilo pregledano, vještačeno? Sudija Ramljak  je odgovorio nije, a čim bude bit ćete obaviješteni; zatim je ponovo Nermin upitao sudiju Ramljaka! Otkud sad priča o golfu dvojki miš boje?, a sudija  Ramljak mu je odgovorio, pa to je  po predpostavkama, zatim je sudija  Ramljak rekao da se priča i da su djevojke pile, da je Danijela bila pijana, i ako se ustanovi Danijela je za sve kriva, a ja sam na to odgovorila sudiji  Ramljaku, gotovo je,  da je i kriva, ali da je živa.

Čemer, tuga jad, bol do groba, Danijelina smrt je misterija.  Bila je Danijela Aranđelović stabilna i čvrsta ličnost, imala samo 22 godine života, obrazovana,  gorda i ponosita djevojka. Danijela je imala svoj cilj u životu...Smrt je Danijelu zaustavila, misteriozna smrt, umirala je bespomoćna u teškim mukama, umirala je na očigled Anine tetke Kovačević Danice i njene mame, umirala je na očigled Aninog tetka Antić Andrije, gušila se u svojoj krvi više od sat vremena, a zašto? Teška je Danijeli  smrt bila, a nije je takvu zaslužila, imala je samo 22 godine, ni mrava nije zgazila, volila je ljude, želila je da živi, volila je i Danijela život... A?

Nije Danijela Aranđelović bila pijana nikada, nakon devet godina , sramote i bola Danijelin skrivani nalaz je objelodanio istinu.  Danijela nema alkohola u krvi, uzorak za analizu uzet je na obdukciji 25. 11. 2002. godine, a mi smo ga napokon dobili 17. 11. 2011. godine, nakon devet godina, devet godina sramote, devet godina gaženja ljudskog dostojanstva po staroj poštenoj Tuzlanskoj porodici, devet godina pljuvanja po mrtvoj Danijeli.

Sahrana 26. 11. 2002. godine i kasni zbog obdukcije, a uzorci uzeti za alko test 25. 11. 2002. gosine na obdukciji.

Istinito, a  strašnije od scenarija spremnog za neki strašni horor  film, scenarij ne uptrijebljen za dramu  za  film...UPOTRIJEBLJEN!  Scenarij kojim  nam je režiser  na zadnju kopču preko grudi stegao kaiš, kojeg više nikada ne može ni sam otkopčati.

Nalaz alkohol  testa   0

Nezgoda se prema zapisniku o uviđaju dogodila u 23 sata i 10 minuta 24. 11. 2002. godine,

Policijska stanica obaviještena u 23 sata i 50 minuta 24. 11. 2002. godine  nakon 40 minuta,

Hitna pomoć obaviještena u 23 sata i 50 minuta 24. 11. 2002. godine, nakon 40 minuta, a Danijela svakim mitum gubi krv,

Povrijeđena saputnica Kovačević Ana  odmah po nezgodi izvučena iz vozila i transportovana u bolnicu,

Danijela Aranđelović bespomoćna se guši u svojoj krvi, umire u teškim mukama,

Šta rade na mjestu nezgode Kovačević Danica, njena mama, Antić Andrija i ko još, a ne obavještavaju 40 minuta ni policiju ni hitnu pomoć, a Danijela  krvari,

Hitna pomoć sa osobljem dolazi na mjesto nezgode ukazuju urgrntmu pomoć Danijeli i prevoze je u bolnicu, više od sat Danijela  se guši u svojoj krvi, na očigled...      ZAŠTO? 

Kome je bilo važno da Danijela umre?  ZAŠTO?  Ni mrava nije zgazila!

Moja kćerka je umrla u teškim mukama, znam ne može oživjeti, ali ovo je dug za istinu, dug  koji sam dužna Danijeli, dug  koji sam dužna  mladosti, dug prema budućnosti i Danijela je bila naša budućnost!

 

Spasenija Aranđelović

Breze 216  Općina Tuzla

Tel. 061 735 167

14.12.2011.

TRAGEDIJA PODRINJA


TRAGEDIJA PODRINJA

Možda je ovo pjesma umiranja,
ili neke zaboravljene stvarnosti,
a možda sam ja pjesnik umiruće poezije,
pjesnik koji za tugu živi,
Ili...
Možda je nešto drugačije
u pjesmi ovoj,
bilo kako bilo...
Majci su sina uzeli,
Smrt su posijali, ljudi opaki,
Oči suza su pune.
Od Buljina do Tuzle.
Leš do leša leži,
Cesta je krvava i po njima se gazi,
8000 mrtvih duša,
Na savjesti nose i raku si kopaju.
Bez sina svoga jedinog, ostade,
Majka stara, i njeno je srce
Čemera puno.
Gazili su ih od Buljana do Tuzle,
Za milost ne znadoše.
Već ih onako mlade,
U smrt poslaše,
Da tijelo im se raspada,
Dok im duša u bolu promatra,
Tjelesa mlada, bez traga zločina i kajanja...

Mladima Podrinja
Od
Pjesnika umirajuće poezije
Dana

14.12.2011.

ISPOVIJEST MAJKE

VRIJEDI LI PRAVO LAŽI... VIŠE OD PRAVA NA ŽIVOT

UČINIŠE ZLIKOVCI SVE...  DA...

UGASE DANIJELI  ŽIVOT...

A TEK ŠTO JE  NASTAO???

 

ISPOVIJEST MAJKE

 

 

Devet  godina lažu zlikovci?

 

Nisam mogla ni zamisliti da je Danijela moja maza, moja mlađa  kćerka, morala umrijeti i prije nego je umrla. ZAŠTO???

 

Jutro 22. novembar 2002. godine, budi me moja maza da se uz kavu ispričamo, kao da je znala da je to njena  poslednja priča koju će mami pričati.

Usput uz priču pakuje torbu, sprema se na put, da vikend provede u Bizovačkim Toplicama, sa svojim zaručnikom Danijelom Pejićem.

Kao i uvijek i to jutro smo pričale o svemu, o njenoj ljubavi, prijateljima, prijateljicama, o izlazcima, ne sluteći da je to kraj našoj priči, da moja maza neće više nikada buditi svoju mamu i uz jutarnju kavu pričati mami o svojoj ljubavi, prijateljima, prijateljicama, o Tati i sestri.

Poljubila me i otišla,  zadnji poljubac maze na maminom licu, ostade vječno, zauvijek.

Otišla je na put bez povratka svojoj kući.

 

24. novembar crni dan moga života, vratila se Danijela u Tuzlu, odvezla svog dragog  Danijela kući i rastala se sa svojim zaručnikom zauvijek, krenula svojoj kući pa svrati kod  svoje voljene prijateljice Ane da izađe sa njom i da zajedno popiju kavu.

Izašle su na Husino u kafić družile se uz kavu kratko oko sat vremena.

Dok su sjedile na Husinu zvala me moja Danijela rekla mi je da se neće dugo zadržati da će sa  Anom popiti  kavu i brzo će kući.

Nikada više ne dođe.

Krenula je odvesti prijateljicu kući, ne dade joj se.

Pođe kući, ali ne stiže.

Zagonetne laži devet godina .

Pile su Danijela i Ana u kafiću, htjela je Danijela poginut bila je pijana, nazdravljala je za svoju smrt!

Kako kažu zlikovci:

 Imala je Danijela  saobraćajni udes, sudarila se na Ljubačama pijana... ali sa kim?

Zasmetalo im je vozilo ispred njih... ali koje?

 Danijelino je vozilo sletilo sa kolovoza... ali zašto?

Nađene su na zadnjem sjedištu... ko ih je našao?

Našla ih je Kovačević Danica i njena mama Ana, tetka voljene Danijeline prijateljice i saputnice Ane, koju  Danijela htjede, ali ne uspjede odvesti kući... našle su ih na zadnjem sjedištu jednu preko druge...

Za tetkom Danicom i njenom mamom Anom ubrzo dolazi i tetak Antić Andrija sa baterijom i on ugleda djevojke kako je rekao na zadnjem sjedištu i prepozna samo njihovu Anu i upita je; Anice boli li tebe šta? a Anica mu odgovara,,, boli me sve!

Tetak Andrija brzo istrča na cestu i zaustavi vozila i njemu dva mladića pomogoše da izvuku iz Danijelinog vozila saputnicu, svoju Anicu i odmah je transportovaše u bolnicu.

A... Danijela ostaje, da je Danicina mama Ana  miluje po kosi i da je pita! boli li tebe mila šta?, a Danijela samo klima glavom ne odgovara?

Klima bespomoćna Danijela glavom uzalud, nema njoj pomoći od milovanja po kosi, umire Danijela u teškim mukama, jer zlikovcima je potrebno da umre? Kazaće nešto Danijela, bolje je da umre...

Šta li?, a  zlikovci nešto rade dok  Danijela bespomoćna umire u mukama i guši u svojoj krvi, bitno je zlikovcima da su spasili onoga koga su trebali da spase, ko je iz njihovog roda, voljena Danijelina prijateljica je na sigurnom u bolnici, njihov rod je spašen, zlikovci ne spašavaju Danijelu jer mora umrijeti, ne pozivaju zlikovci policiju, ne pozivaju hitnu pomoć da se spasi i Danijela, ona mora umrijet, i blagovremeno pružena pomoć neće joj spriječiti smrt, pa zašto bi se zlikovci zamarali pozivajući hitnu pomoć, bolje im je ladno posmatrati kako Danijela bespomoćna umire u teškim mukama i guši se u svojoj krvi , važno im je i treba da umre.

Ne znaju zlikovci, kako je teško umirati u mukama, umirati  sa samo 22 godine života, ne znaju zlikovci za tešku smrt, za tešku muku.

Učinili su zlikovci sve da Danijela ne preživi, nisu joj namjerno pomogli,  namjerno ni hitnu pomoć nisu na vrijeme pozvali, da barem pokušaju spasiti mladi život i Danijeli, da su i njoj barem pokušali pomoći, nisu? jer

 nije Danijela  zlikovačkog roda.

Uložila sam u Danijelu 22 godine ljubavi i odricanja, podizala moju kćer da postane koristan član ovoga  Društvu i zajednice, dobar student, književnik,  pjesnik, uskratili su mi zlikovci budućnost , ubili su Danijelu i ja sam ubijena, prividno živim, Danijela je bila moja budućnost.

Vrijedi li pravo na laži, skrivanje više od života.

Kako dalje...Dišeš, a nisi živ...

 Svakodnevno devet godina gledam zlikovce kako se podrugljivo podsmijavaju, kao uspjeli su... dvostruki udarac zlikovačke  laži, devet godina zlikovci se bore da me ubiju po drugi put, dave me, zabranjuju da nosim bolnu uspomenu, zabranjuju mi da spominjem umrlu kćerku, zabranjuju mi, ubijaju me. Devet godina vodim bitku da objasnim  istinu, da Danijela nije poginula na licu mjesta, kako je to predstavljeno iz Tuzlanskog MUP-a i Tužilaštva, a  tetka Danica je tužilac, prva je vidjela vozilo što je sletilo sa kolovoza, prva je prepoznala svoj rod saputnicu Anu i odmah je uz pomoć tetka Antić Andije transpotovaše u bolnicu, a  njena je mama Ana  milovala po kosi bespomoćnu Danijelu  koja je klimala glavom, koja je  povrijeđena, a bespomoćna umirala u mukama, koja se gušila  u svojoj krvi  više od sat vremena, pred zlikovačkim očima, nisu joj htjeli pomoći nije Danijela iz njihovog roda, iz  roda zlih, Danijela je morala umrijet i prije nego je umrla.

Kako je tetka Danica, prva se našla na licu mjesta odmah se morala naći i u uviđajnoj ekipi, nakon Danijeline smrti, bolje je za tetku Danicu bilo da se nađe u uviđajnoj ekipi, nego da se zvanično izjašnjava izjavom da se prva zajedno sa svojom mamom našla na mjestu gdje se dogodila tragedija, gdje je Danijela bespomoćna više od sat vremena u mukama umirala, ovako ne treba objašnjavati zašto Danijelu nisu zajedno sa Anom poslali u bolnicu i zašto su tek u 23 sata i 50 minuta obavijestili policiju i hitnu pomoć, a što bi i obavještavali odmah hitnu pomoć kad kad je svejedno za Danicu „TUŽIOCA“ bilo i blagovremena pomoć nebi pomogla. Danijela je trebala umrijeti, možda se zato i navodi u izvještajima MUP-a i Tužilaštva da je Danijela poginula na licu mjesta. STRAŠNO, SRAMOTNO!  Danas je Kovačević Danica  tužiteljica u Tuzlanskom tužiteljstvu.

Tada u  uviđajnoj ekipi poslije teške  smrti Danijele Aranđelović Kovačević Danica imala je titulu,  Zamjenika Tužioca!

Ovo je malo moje ispovijesti, ispovijedat ću se dugo, nije čudo što ovo danas pišem na dan ljudskih prava, osvrćući se na temeljno ljudsko pravo „PRAVO NA ŽIVOT“  Boli me što je Danijeli to uskraćeno.

        Boli me što se štite zlikovci, kriminalci, što niko ne nadzire sramotne proizvoljne odluke, što niko ne reaguje devet godina na sramotu Danijela je bila pijana, Danijela je poginula na licu mjesta.

Boli me što se ne osvrću na temeljno ljudsko pravo.

IMALA JE I DANIJELA SA SVOJE 22 GODINE...

„ PRAVO NA ŽIVOT“ 

 

 

Spasenija Aranđelović

Breze 216 Općina Tuzla

Telefon 061 735 167

 

 

 

14.12.2011.

RASTANAK

Rastanak

 

Na odru leži mrtav

Svijeća nad njim gori

Mačka na jastuku prljavih šapa,

Od borbe raščupana.

Pade usahla ruka, Pjesnika mrtvoga

Mačka liže tragove muha, sa lica pjesnika.

Gasi se dogorjela svijeća.

Otišao je da nikada ne dođe.

Uzdignut, razapet, mračan.

Dovikujem ti! „ On gori“ Svijet moj se ruši,

„Dovikujenm ti“

                                 

I kada kroz suze budem gledala unatrag,

U vrijeme svoga života ,

Ako se postojanje ovozemaljsko može nazvati tako,

I tada ću se sjećati ovoga,

Što u meni bijaše,

Probudilo osjećaj sličan pojavi sudnjeg dana.

I neće tada postojat ono, za što smo se još kao mladi,

Uzaludno zalagali,

Neće kažem biti nepreglednih,

Zelenih travnjaka,

Neće biti ni ledenih planinskih voda,

Postojaće samo sjećanje, na glasno lupanje srca

Majke nam zemlje,

I mi ćemo se tada,

Kao da to nismo nikada znali,

Pretvoriti u prah,

Jer od praha smo i nastali,

I ako nam se posreći,

Bit ćemo dijelom, majke nam zemlje

Ili će se izgubiti svako sjećanje

Na nas, kao što se polako, ali sigurno,

Gubi sjećanje na sve ono,

Što nam je nekad bilo vrijedno.

 

Daca

 

 

14.12.2011.

DAN SEDMI


DAN SEDMI

I bijaše dan sedmi
kad Bog moj umoran pade
na livadu od života mojega
I bi dan
i bi svjetlo
i nestade tame
a bog moj umoran ležaše
na livadi od života mojega
a srce majke nam zemlje
kucaše u jednoličnom ritmu
u ritmu ove pjesme moje
I nestade svjetla
i iščeznu postojanje
čovjeka smrtnika jednog
stoljećima njegovanog
I...
Ugasila se i poslednja svijeća

Daca


Noviji postovi |

Danijela
<< 08/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31